“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Jovović, Nataša
Sintaksičko-stilske osobenosti romana Mihaila Lalića
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - filološke nauke
Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet
Studijski program Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti
Other Theses Metadata
Syntactic and stylistic features of the novels written by Mihailo Lalic
[N. Jovović]
PDF/A (376 pages)
Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti - Nauka o jeziku / Montenegrin language and South Slavic literature - Linguistics
Glušica, Rajka, 1961- (mentor)
Radulović, Zorica (član komisije)
Tepavčević, Miodarka, 1972- (član komisije)
Predmet ovog rada obuhvata proučavanje sintaksičko-stilskih osobenosti u romanima Mihaila Lalića (1914-1992), jednog od naših najznačajnijih književnih stvaralaca druge polovine XX vijeka.
Postojanje obimne kritičke i esejističke literature o njegovom djelu, sa čak pedeset posebnih naučnih studija inspirisanih njegovim stvaralačkim postupcima i dostignućima, i samo jedne monografije (1968) koja proučava Lalićev jezik i stil, dovoljno govore o potrebi naše naučne javnosti da pokloni više pažnje proučavanju različitih jezičkih nivoa pisca koji iza sebe ima impozantan književni opus. Budući da lingvistika još uvijek nije dala svoju riječ o jezičkim osobenostima Lalićevog djela, pogotovo na području sintakse, smatramo da bi takav vid izučavanja bio značajan doprinos oblasti lalićologije i da bi se njime upotpunila monografska građa o najznačajnijim stvaraocima našeg posleratnog modernizma.
Iz današnje perspektive i mišljenja savremene književne kritike, Lalić ostaje prepoznatljiv na onom polju na kojem je bio najuspješniji i u okviru kojeg je ostavio djela koja crnogorsku književnost i kulturu uključuju u tokove koji prevazilaze uske nacionalne i vremenske okvire. Stoga, naš istraživački korpus čine ona djela koja su i po svojoj prirodi i hronologiji najpogodnija za sintaksičko-stilsku analizu, a to su sledeći romani: Svadba
(1950. i 1970), Raskid (1955. i 1969), Lelejska gora (1957. i 1983), Ratna sreća (1973. i 1983) i Tamara (1992).
Budući da sintaksu karakteriše metodološki pluralizam mi u ovom radu, pored metoda indukcije i dedukcije, primjenjujemo i osnovnu sintaksičku metodologiju koju čine procedure sinteze, tj. generisanja i analize, tj. raščlanjivanja, odnosno segmentacije. Metod sinteze podrazumijeva utvrđivanje tipova i načina izražavanja sintaksičkih odnosa jedne riječi sa drugim riječima, dok analitička metoda obuhvata segmentaciju rečenice na neposredne konstituente i utvrđivanje hijerarhije sintaksičkih funkcija koje se ostvaruju u rečenici, poziciju djelova rečenice kao nosilaca određenih funkcija. Pri tome se vodi računa o obilježenosti/neobilježenosti jezičkih konstrukcija kao i o njihovom semantičkom sadržaju. Na taj način, imajući u vidu složenost tumačenja jezičkih osobenosti u književnom djelu Mihaila Lalića, dosledno se sprovodi sintaksička, semantička i stilska analiza, pri čemu semantika i stilistika omogućavaju obuhvatniju i objektivniju predstavu o specifičnostima piščevog jezičkog izraza. Stoga i razmatranje postupaka ekspresivne i korelacione sintakse (apsolutno nepotpunih rečenica, elipse, retoričkog pitanja, specifičnog reda riječi) čine osnovu modernijeg i produktivnijeg pristupa jeziku našeg pisca.
Prilikom utvrđivanja pozicione strukture jezičkih jedinica često se primjenjuje metod supstitucije, dok se odnos između gramatičkog oblika riječi i sintagmi i njihovih sintaksičkih funkcija katkad utvrđuje metodom sintaksičke transpozicije. Transformativni metod primjenjuje se u sprezi sa semantičkim kriterijumom, tako da se sve rečenične strukture posmatraju u sintaksičko-semantičkoj vezi, u okviru zadatog konteksta, a ne izolovano.
Komparativni metod, koji nameće potrebu poređenja jezika Mihaila Lalića sa jezikom književnih stvaralaca starije jezičke epohe, ali i Lalićevih savremenika, ograničeno se primjenjuje, budući da je riječ o jeziku savremenog pisca, pisca standardizovane jezičke norme, koja se u ispitivanom tekstu skoro dosledno primjenjuje. Na drugoj strani, pojava književne nivelacije u jeziku Mihaila Lalića usljed koje je zanemario osobenosti vasojevićkog govornog područja, dijalekatska markiranost/nemarkiranost govora njegovih junaka, kao i analiza različitih verzija istih romana, podrazumijeva djelovanje upravo poredbene metode.
Prilikom opisivanja jezičkih pojava iz ugla tradicionalne ali i savremene sintakse, kroz potvrđivanje, preispitivanje a katkad i opovrgavanje stavova pojedinih lingvista, uz primjenu novijih klasifikacija na planu sintakse padeža, glagola i složene rečenice koristićemo se metodom deskripcije, kompilacije, dokazivanja, opovrgavanja i klasifikacije.
Primjena savremenih lingvističkih metoda omogućila je istraživaču uočavanje zakonitosti i osnovnih principa građenja sintaksičke, semantičke, leksičke i stilske strukture, pri čemu naglasak nije na traganju za odstupanjem od jezičkog standarda, što je uglavnom bio slučaj prilikom ispitivanja jezika starijih pisaca.
The subject of this work includes the study of syntactic and stylistic characteristics of the novels written by Mihailo Lalic (1914-1992), one of the most important literary artists of the second half of the twentieth century.
The existence of extensive critical and essayistic literature on his work, with fifty separate scientific studies inspired his creative processes and performance, and only one monograph (1968), which examines language and style of this author, prove the need for our scientific public enlighten different language levels of his works. Lalic has left an impressive literary oeuvre. Since linguistics has not yet given his word about the linguistic peculiarities of his works, especially in the area of syntax, we believe that such kind of study was a significant contribution to the field of the Lalicology in order to complement the monographic literature about the most significant artists of our Post-War Modernism.
From today's perspective and opinions about contemporary literary criticism, Lalic remains distinctive in that field, in which he was the most successful and left works that include Montenegrin literature and culture and go beyond narrow national frameworks and timelines. Therefore, our research corpus consists of the works are by their nature and chronology of the most suitable for the syntactic-stylistic analysis, such as the following novels: Svadba (1950 and 1970), Raskid (1955 and 1969), Lelejska gora (in 1957. and 1983), Ratna sreća (1973 and 1983) and Tamara (1992).
Besides the methods of induction and deduction, we applied the basic syntactic
methodology consisting of synthetic procedures, ie. generation and analysis, ie. parsing or segmentation in the thesis, mainly because the syntax is characterized by methodological pluralism in this paper,. The method of synthesis involves identifying types and modes of expression of syntactic relations of one word with other words, while the analytical method involves segmentation of sentences into the immediate constituents and establishing a hierarchy of syntactic functions that are realized in a sentence, the position of parts of sentences as holders of certain functions. We have, also,taken into account the marked/ nonmarked linguistic structures as well as their semantic content. In this way, given the
complexity of interpreting linguistic traits of the literary work of the writer, we consistently implemented syntactic, semantic and stylistic analysis, whereby the semantics and stylistics allow for more comprehensive and objective picture of the specifics of the writer's texts.
Therefore, consideration of procedures and expressive and correlational syntax (absolute incomplete sentences, ellipsis, rhetorical question, a specific word order) are the basis of modern and productive approach to Mihailo Lalic.
In determining the positional structure of language the method of substitution is often used, while the relationship between the grammatical forms of words and phrases and their syntactic function is sometimes determined by the method of syntactic transposition. Transformative method is applied in conjunction with the semantic criterion, so that all sentence structures observed in the syntactic-semantic relationship, within the given context, not in isolation.
The comparative methodology, which imposes the need for comparison of the language of Mihailo Lalic with the language of the writers belonging to older generation and generation of Lalić's contemporaries, has not been fully applied, since this language belongs to a contemporary writer who write using the standardized linguistic norms, which was almost consistently applied on the text. On the other hand, the emergence of literary leveling of Mihailo Lalic's language, due to neglected characteristics of the dialect of Vasojevici, marked/non marked speech of his heroes, as well as analysis of different versions of the same novel, involves comparative methodology.
When describing linguistic phenomena from the perspective of traditional and contemporary syntax, approving and, sometimes, disapproving by some linguists, with the application of newer classification of case system in the area of syntax, verbs and complex sentences, we will, also, use the method of description, the compilation of evidence, rebuttals and classification.
Application of modern linguistic methodology enabled the author to detect basic principles of construction of syntactic, semantic, lexical and stylistic structures, where the emphasis is not on the search for deviations from the standard language, which is generally the case when examining the language of older writers.
Mihailo Lalić, romaneskno stvaralaštvo, sintaksičko-stilska analiza, ciljevi i metode, sintaksa padeža, glagola i složene rečenice, lingvostilističke osobenosti
Mihailo Lalić, novelistic creativity, syntactic-stylistic analysis, objectives and methods, the syntax of cases, verbs and complex sentences, linguistic and stylistic peculiarities.
821.163.08-31 Lalić M.(043.3)
Serbian
7601933
Tekst.
Predmet ovog rada obuhvata proučavanje sintaksičko-stilskih osobenosti u romanima Mihaila Lalića (1914-1992), jednog od naših najznačajnijih književnih stvaralaca druge polovine XX vijeka.
Postojanje obimne kritičke i esejističke literature o njegovom djelu, sa čak pedeset posebnih naučnih studija inspirisanih njegovim stvaralačkim postupcima i dostignućima, i samo jedne monografije (1968) koja proučava Lalićev jezik i stil, dovoljno govore o potrebi naše naučne javnosti da pokloni više pažnje proučavanju različitih jezičkih nivoa pisca koji iza sebe ima impozantan književni opus. Budući da lingvistika još uvijek nije dala svoju riječ o jezičkim osobenostima Lalićevog djela, pogotovo na području sintakse, smatramo da bi takav vid izučavanja bio značajan doprinos oblasti lalićologije i da bi se njime upotpunila monografska građa o najznačajnijim stvaraocima našeg posleratnog modernizma.
Iz današnje perspektive i mišljenja savremene književne kritike, Lalić ostaje prepoznatljiv na onom polju na kojem je bio najuspješniji i u okviru kojeg je ostavio djela koja crnogorsku književnost i kulturu uključuju u tokove koji prevazilaze uske nacionalne i vremenske okvire. Stoga, naš istraživački korpus čine ona djela koja su i po svojoj prirodi i hronologiji najpogodnija za sintaksičko-stilsku analizu, a to su sledeći romani: Svadba
(1950. i 1970), Raskid (1955. i 1969), Lelejska gora (1957. i 1983), Ratna sreća (1973. i 1983) i Tamara (1992).
Budući da sintaksu karakteriše metodološki pluralizam mi u ovom radu, pored metoda indukcije i dedukcije, primjenjujemo i osnovnu sintaksičku metodologiju koju čine procedure sinteze, tj. generisanja i analize, tj. raščlanjivanja, odnosno segmentacije. Metod sinteze podrazumijeva utvrđivanje tipova i načina izražavanja sintaksičkih odnosa jedne riječi sa drugim riječima, dok analitička metoda obuhvata segmentaciju rečenice na neposredne konstituente i utvrđivanje hijerarhije sintaksičkih funkcija koje se ostvaruju u rečenici, poziciju djelova rečenice kao nosilaca određenih funkcija. Pri tome se vodi računa o obilježenosti/neobilježenosti jezičkih konstrukcija kao i o njihovom semantičkom sadržaju. Na taj način, imajući u vidu složenost tumačenja jezičkih osobenosti u književnom djelu Mihaila Lalića, dosledno se sprovodi sintaksička, semantička i stilska analiza, pri čemu semantika i stilistika omogućavaju obuhvatniju i objektivniju predstavu o specifičnostima piščevog jezičkog izraza. Stoga i razmatranje postupaka ekspresivne i korelacione sintakse (apsolutno nepotpunih rečenica, elipse, retoričkog pitanja, specifičnog reda riječi) čine osnovu modernijeg i produktivnijeg pristupa jeziku našeg pisca.
Prilikom utvrđivanja pozicione strukture jezičkih jedinica često se primjenjuje metod supstitucije, dok se odnos između gramatičkog oblika riječi i sintagmi i njihovih sintaksičkih funkcija katkad utvrđuje metodom sintaksičke transpozicije. Transformativni metod primjenjuje se u sprezi sa semantičkim kriterijumom, tako da se sve rečenične strukture posmatraju u sintaksičko-semantičkoj vezi, u okviru zadatog konteksta, a ne izolovano.
Komparativni metod, koji nameće potrebu poređenja jezika Mihaila Lalića sa jezikom književnih stvaralaca starije jezičke epohe, ali i Lalićevih savremenika, ograničeno se primjenjuje, budući da je riječ o jeziku savremenog pisca, pisca standardizovane jezičke norme, koja se u ispitivanom tekstu skoro dosledno primjenjuje. Na drugoj strani, pojava književne nivelacije u jeziku Mihaila Lalića usljed koje je zanemario osobenosti vasojevićkog govornog područja, dijalekatska markiranost/nemarkiranost govora njegovih junaka, kao i analiza različitih verzija istih romana, podrazumijeva djelovanje upravo poredbene metode.
Prilikom opisivanja jezičkih pojava iz ugla tradicionalne ali i savremene sintakse, kroz potvrđivanje, preispitivanje a katkad i opovrgavanje stavova pojedinih lingvista, uz primjenu novijih klasifikacija na planu sintakse padeža, glagola i složene rečenice koristićemo se metodom deskripcije, kompilacije, dokazivanja, opovrgavanja i klasifikacije.
Primjena savremenih lingvističkih metoda omogućila je istraživaču uočavanje zakonitosti i osnovnih principa građenja sintaksičke, semantičke, leksičke i stilske strukture, pri čemu naglasak nije na traganju za odstupanjem od jezičkog standarda, što je uglavnom bio slučaj prilikom ispitivanja jezika starijih pisaca.